Miralem Pjanić završio igračku karijeru i ostaje u Dubaiju

Nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine Miralem Pjanić potvrdio je da se više neće vraćati profesionalnom fudbalu, čime je i zvanično okončao bogatu igračku karijeru.

Pjanić je u razgovoru za italijanski Tuttosport kazao da je donio konačnu odluku o povlačenju s terena, ističući da danas živi u Dubaiju i da mu je porodica, prije svega sin, apsolutni prioritet.

“Više neću igrati, završio sam karijeru. Sada živim u Dubaiju i više nisam fudbaler, a prioritet mi je moj sinv, poručio je Pjanić.

Posljednji angažman u karijeri imao je u CSKA Moskva, ali se taj period nije razvijao prema očekivanjima, nakon čega je postalo jasno da razmišlja o završetku profesionalne karijere – što se ubrzo i desilo.

Tokom karijere Pjanić je nastupao za niz evropskih i azijskih klubova, među kojima su FC Metz, Olympique Lyonnais, AS Roma, Juventus, FC Barcelona, Beşiktaş i Sharjah FC.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je ukupno 115 nastupa i postigao 17 pogodaka, te ostao upamćen kao jedan od najvažnijih veznih igrača u historiji nacionalnog tima. Zanimljivo je da je kao omladinac nastupao za mlađe selekcije Luksemburga, prije nego što je izabrao nastup za Bosnu i Hercegovinu.

IZVOR : www.zenit.ba

“Nova Željezara” kojoj prijeti stečaj vlasnik atraktivnih parcela u Zenici

Direktor “Nove Željezare” Zenica Ahmed Hamzić podnio je prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u ovom preduzeću, a kao osnovni razlog naveo je prezaduženost i izrazito prijeteću plazežnu nesposobnost, potvrdili su za CAPITAL iz Opštinskog suda Zenica.
Prijedlog za stečaj ovog preduzeća, koje se nalazi u većinskom vlasništvu grupacije “Pavgord”, podnesen je polovinom decembra.

Nova obustava grijanja u Zenici: Nemila bez toplotne energije do 2. januara Zeničko-dobojski kanton17.12.2025, Hamzić: Stečaj ne znači i gašenje Nove Željezare Zenica.

“Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio je direktor društva, a kao osnovni razlog navodi da se društvo već dugi period nalazi u stanju insolventnosti odnosno platežnoj nesposobnosti da ispunjava svoje dospjele obaveze u zakonskom roku, a da pored platežne neposobnosti ispunjava i drugi razlog iz člana 6. Zakona o stečaju FBiH i to izuzetno prijeteću platežnu nesposobnost, odnosno da dužnik ostvaruje velike gubitke u poslovanju”, kažu u sudu.

U Sindikatu radnika “Nove Željezare” ne kriju da su iznenađeni potezom uprave koju predvodi kompanija “H&P” Zvornik.

“Mi imamo 1.900 radnika. Iznenađeni smo ovim postupkom. Smatramo da je ishitreno jer zaista nije bilo potrebe. Imamo dosta radnika koji su pred penzijom. Ako se radi o višku radnika, onda to moraju dokazati. Moraju napraviti reorganizaciju novom sistematizacijom. Priča se da je do 300 ljudi u administraciji viška, a paralelno otvaraju konkurse za nova radna mjesta i kako kažu to pokazuje da žele održati proizvodnju. Ako nastupi stečaj sve će se ovo poljuljati”, kaže predsjednik Sindikata radnika “Nova Željezara” Rešid Fetić.

“Stečajem žele da se riješe štetnih ugovora”

Iz Sindikata metalaca Zeničko-dobojskog kantona prikupljaju informacije sa svih strana o stanju kako u “Novoj Željezari”, tako i u Koksari i rudniku “Nova Ljubija” Prijedor.

Ahmed Hamzić “Imali smo sastanak sa Hamzićem 18. decembra. Uvjeravao nas je da proizvodnja neće biti obustavljena i da plate neće dirati. U obavijesti

su kazali da će sve svoje obaveze servisirati. Stečajem žele da se riješe štetnih ugovora. Neizvjesno je, nije dobro, ali ništa novo ni iznenađujuće”, kaže predsjednik Sindikata metalaca ZDK Kenan Mujkanović. Da nije dobro svjesni su i u drugoj kompaniji koju je privatizovala grupacija “Pavgord”.

“Nova Željezara”, teško može nastaviti svoju proizvodnju dugoročno ukoliko dođe do gađenja lukavačke Koksare. Nakon otpuštanja preko 200 radnika, u Koksari je stanje idalje neizvjesno. Radnici dan za dan pokušavaju nekadašnjeg giganta održati na životu.

Firma H&P Zvornik prije nekoliko dana je saopštila da prestaje sa dovozom uglja i da sve preduzmu na gašenju peći. Panika koju su izazvali kod radnika i lokalnog stanovništva zbog nemogućnosti gašenja peći u tako kratkom roku rezultirala je reakcijom Vlade Federacije. Tamo su se sastali predstavnici Sindikata radnika Koksare, stečajni upravnik Almir Bajrić, predstavnici grupacije Pavgord i državnih institucija koje učestvuju u sistemu metalne proizvodnje.

“Problem je svjetsko tržište uglja i koksa. ‘Pavgord’ traži zaštitu od uvoza čelika. Ja nisam optimista u opstanak Koksare. Niko nema dugoročno rješenje”, kazao je nakon tog sastanka predsjednik Sindikata radnika Koksare Ermin Halilović.

Ipak i u ovome preduzeću su svjesni da grupacije ne može “preko noći” otići iz preduzeća, a u dopisu u koji je CAPITAL imao uvid “H&P” je naveo da jednoistrano raskida ugovor te da će ispunjavati svoje ugovorne obaveze u toku otkaznog roka.

“Nema dovoljnog razumjevanja države”

U razgovoru o stanju u Koksari, Novoj Željezari i rudniku u Prijedoru Gordan Pavlović kaže da nema dovoljnog razumjevanja države i zaštite za proizvođače.

“U Novoj Željezari je sve isto kao u Koksari. Onda ide Toplana Zenica, pa rudnik u Prijedoru, pa Željeznice obadvije. Sve je to uvezano. A oni umjesto da nam pomognu da preživimo, oni dižu cijene. Misle da mi pokrivamo njihov minus”, stava je vlasnik grupacije “Pavgord” Gordan Pavlović.

U Vladi Zeničko-dobojskog kantona nisu očekivali ovakav razvoj situacije nakon što je “Pavgord” kupio njihovo najveće preduzeće.

“Naravno da sam iznenađen postupkom novih vlasnika, jer ništa nije nagovještavalo ovakav razvoj događaja. Vlada Zeničko-dobojskog kantona je spremna učiniti sve što je u njenoj nadležnosti da se spase radna mjesta i da fabrika nastavi raditi u punom kapacitetu, ali, nažalost, nemamo nadležnost da se konkretnije uključimo u rješavanje problema”, kaže premijer ZDK Nezir Pivić.

On kaže da vlasnici za sada poručuju da stečaj ne znači i gašenje fabrike, ali se boji negativnog razvoja događaja.

“Mislim da je krajnje vrijeme da se Vlada Federacije BiH ozbiljnije uključi u ovu priču, jer se radi o kompaniji koja je jedan od najvećih poslodavaca i izvoznika te pokretača ekonomije BiH, koji pokreće više sektora, od prerade do željezničkog transporta. Uostalom, Federacija BiH je suvlasnik osam odsto kapitala ove kompanije i to je dodatni razlog da Vlada FBiH poduzme korake kako bi se zaštitili državni kapital, radnici i proizvodnja”, smatra Pivić.

O svemu navedenom pitali su novog vlasnika – kompaniju “H&P” Zvornik, članicu grupacije “Pavgord”.

Odgovor na upit nije došao, ali ono što je došlo jeste potvrda i iz Vlade ZDK i iz Sindikata radnika da je “Nova Željezara” vlasnik atraktivnog zemljišta u Zenici. Oni se ipak nadaju da u budućnosti vlasnik neće iskoristiti stečaj za prenamjenu zemljišta Željezare.

IZVOR : www.zenit.ba

Travničani oduševljeni: Srušena ograda podjele u školskom dvorištu

Da ljubav prevazilazi sve barijere, pa i one koje nameću bh. političari koji narode stavljaju u torove, svjedoči priča novopečenog bračnog para iz Travnika.

Naime, Elisabeth Ella Hrgić objavila je na svom Facebook profilu priču o ljubavi prema njenom izabraniku Inasu Dagoji koja je u vrlo kratkom vremenu pobrala mnoge simpatije na ovoj društvenoj mreži.

Fotografija sa njihovog vjenčanja nastala je ispred školske zgrade u Travniku. Ella je pohađala Katolički školski centar “Petar Barbarić”, gdje se nastava izvodi prema hrvatskom planu i programu, a Inas je išao u Mješovitu srednja škola “Travnik”, koja nastavu izvodi prema bosanskom planu i programu. Njena priča ilustruje i podjele u školskom sistemu u BiH.

“Nas dvoje. Svako ispred svoje škole koju smo pohađali. U jednom dvorištu, podijeljenom na dva svijeta. U jednom dvorištu, kojeg oni veliki pregradiše ogradom. Ogradom za koju su nas uvjerili da su oni preko puta drugačiji, zlobniji, ništaviji. I mi kao mali smo im možda i vjerovali. Ali šta znači jedna ništavna žica, komad armature, koja u očima velikih jamči zaštitu, što znači, pored ljubavi?! Ljubavi koja ruši granice, barijere, predrasude, ponos. Ljubavi koja u onom drugom vidi čovjeka. Čovjeka sa srcem i dušom, satkanog od krvi i mesa, sa tisuću i jednom vrlinom i manom. Čovjeka kojeg je onaj Najveći satkao od najljepših mogućih niti”, započinje Ella svoju i Inasovu priču u tužnoj društvenoj zbilji BiH, u kojoj se djeca dijele i u školama.

Navodi da su se prepoznali, da ih je “nevidljiva ruka odabrala da se vole, ljube, opraštaju, grade neke bolje svjetove, da imaju i uče djecu pravim i istinski ljudskim vrijednostima”.

“Danas sam zahvalna na svemu. Na dvije škole. Na ogradi. Na preprekama i barijerama. Jer spoznati ljubav, ljubiti i biti ljubljen, znači gasiti mržnju u sebi, opraštati, graditi mostove koje u čovjeku vide čovjeka. Nas dvoje, djeca, sa ove i one strane, naše i njihove ograde, želimo vam da pored sebe imate nekoga tko će u vama probuditi ljubav i od vas učiniti najsretniju i najljubljeniju osobu na svijetu. Onako kako smo to nas dvoje učinili za sebe. Radujte se svakom novom danu i učite djecu da su sva ista, da nije važno jesmo li crni ili bijeli, krstimo li se ili klanjamo. Učite djecu da budu dobri ljudi, koji onim velikim, neće vjerovati da je ograda zaštitita te da i sa one druge strane rastu dobra, talentirana, duhovita i puna ljubavi djeca. Neka vam smisao života bude ljubav”, poručila je Ella.

Sudovi obaraju, a hrvatski HDZ u Dejtonu zagovara da se “dvije škole pod jednim krovom” primjeni širom BiH

Iako je praksa “dvije škole pod jednim krovom” koja se primjenjuje u nekim bh. gradovima za mnoge diskriminatorna, za hrvatsku vladu je čak i poželjna, ali samo na prostoru Bosne i Hercegovine. Tome svjedoči govor i zagovaranje hrvatskog ministra vanjskih i evropskih poslova Gordana Grlića Radmana na panelu povodom 30. godišnjice od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u istoimenom američkom gradu.

Politički analitičar Jasmin Mujanović je prisustvovao ovom okruglom stolu te je pojasnio kako je moderatorica postavila pitanje za “dvije škole pod jednim krovom”.”Ona je to opisala kao prilično skandalozno. Konaković (op.a. Elmedin, ministar vanjskih poslova BiH) je prvi odgovorio i rekao da je to velika sramota i da se mora riješiti, osudio je taj pojam. Grlić Radman je govorio da to nisu podijeljene škole već odvojeni programi”, rekao je Mujanović.

On je, kako navodi Mujanović, to ocijenio kao nešto pozitivno i što uvažava prava pojedinih naroda u Bosni i Hercegovini.”Spomenuo je slučaj Stolac kao navodno pozitivan primjer te je dodao da smatra se taj pojam treba preslikati i na ostale dijelove BiH”, dodao je on.

Mujanović je učestvovao u panelu naredni dan povodom ove godišnjice te je spomenuo i osudio ovaj termin.Istakao je kako zemlja, koja ima takve podjele i segregaciju ugrađenu u obrazovni sistem, ne može biti članica ni Evropske unije ni NATO-a.

“Ja sam govorio tokom izlaganja, a onda je Grlić Radman u razgovoru sa ljudima u sali opet počeo taj razgovor. Nisam bio tu, ali sam čuo – govorio je da to nije baš tako te da se radi o odvojenim programima”, pojasnio je Mujanović.Dakle, ponovio je svoje riječi kao i tokom izlaganja prethodnog dana.

“Očigledno da HDZ vlast u Zagrebu pecka da postoje podijeljene škole, segregacija unutar obrazovnog sistema i da to podržavaju. Smatraju da je to nešto što se treba ugraditi i cementirati unutar šireg pravnog sistema u BiH”, naveo je on.Mujanović ističe: ono što domaći i međunarodni sudovi obaraju i osuđuju, poput segregacije i diskriminacije u obrazovnom sistemu, vlast Hrvatske želi i podržava u BiH. “Zanimljivo, to ne žele u Hrvatskoj, tamo nema takvih škola, ali ih žele u BiH”, zaključio je on u razgovoru za Klix.ba.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je kršenje zabrane diskriminacije u vezi s pravom na obrazovanje i organizovanjem škola na etničkom principu u Srednjobosanskom kantonu. Prema podacima OSCE-a, prema ovom principu funkcioniše 36 škola u SBK i 16 u HNK.

IZVOR : www.klix.ba

U 28 mjesta u BiH postoji 56 slučajeva “dvije škole pod jednim krovom”

U izvještaju Misije OSCE-a u BiH “Dvije škole pod jednim krovom” navedeno je da u 28 mjesta u Bosni i Hercegovini postoje tzv. “dvije škole pod jednim krovom”.

“To je najočitiji primjer diskriminacije u BiH. Danas praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’ postoji u 56 škola u BiH, variraju u smislu obilježja, veličine. Sistematično svima je segregacija mladih u BiH, po etno-nacionalističkim politikama”, kazao je ambasador Bruce Berton, šef misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.

Berton je kazao da različitosti treba njegovati, umjesto da se koriste za razdvajanje učenika.

“Različitosti treba njegovati i ne koristiti ih za etničko razdvajanja učenika. Naše preporuke ne garantuju poštovanje i zaštićenost etničkih identiteta. Dvije škole pod jednim krovom je trebala biti privremena mjera, to je danas neprihvatljivo. Mi insistiramo da se učenici različitih identiteta približe i spoje“.

“Sistem koji razdvaja djecu i podstiče razlike, proizvodi djecu koja vjeruju da su drugi drugačiji od njih. Trebalo bi biti suprotno. Nije pitanje razdvajanja, nego kvalitete obrazovanja. Zbližavanjem djece i naglašavanjem onoga što imaju zajedničko, želimo poboljšati odnose i nivo povjerenja među djecom i kvalitet obrazovanja“, dodao je Berton.

(IZVOR : N1)

BBC izvijestio o borbi djece protiv segregacije u školama u BiH

O segregaciji djece u školama širom Bosne i Hercegovine pisali su mnogi mediji širom svijeta, a sada je i BBC izvijestio o tom problemu u kojem kao primjer navode škole u Jajcu.

Fenomen dvije škole pod jednim krovom jedan je od najvećih problema obrazovnog sistema u BiH, jer na direktan način pravi segregaciju učenika na osnovu njihove etničke pripadnosti.

U Jajcu djeca hrvatske nacionalnosti ulaze kroz vrata Osnovne škole “Trinaesti rujan”, a odmah pored njihovi vršnjaci Bošnjaci idu u školu OŠ “Berta Kučera”. Za mnoge učenike ova podjela je neprihvatljiva.

Iako se u istom momentu mogu vidjeti i časna sestra i žena s maramom, što daje dojam o multikulturalnosti, za učenicu Asiju Beširević to nije tako.

“Voljela bih da svi budemo zajedno. Meni je krivo što nas dijele i veoma sam tužna zbog toga”, rekla je.

U toku agresije na BiH u Jajcu su se sukobile hrvatske i bošnjačke snage. Iako je rat zaustavljen 1995. godine potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, u ovom gradu još uvijek postoje etničke podjele.

Federacija BiH je pristupila politici “dvije škole pod jednim krovom” kako bi navodno potaknula raseljene porodice da se vrate kući. Na ovaj način u ovom bh. entitetu je podijeljeno više od 50 škola.Koncept je ponudio sigurnost kako se djeca ne bi suočila s indoktrinacijom ili diskriminacijom ljudi koji su im donedavno bili neprijatelji.

Iako je zapad pokušao riješiti problem segregacije djece u školama vršivši pritisak da se škole spoje, vlasti u Federaciji su to odbile, piše BBC.

No i učenici nastavnici ovih škola nadaju se da će jednog dana ovakve podjele nestati.

www.klix.ba

Dvije škole pod jednim krovom: Šta je kriva nena, a šta krmača

OSCE je tu praksu u svom izvještaju iz 2018. godine nazvao “najvidljivijim oblikom diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini”. Zanimljiva u tome je činjenica da su baš misija OSCE-a u BiH te OHR posredovali u nastanku ovakvih škola, pravdajući to kasnije namjerom da one budu prijelazno rješenje.

Nedavno je u Daytonu obilježena 30. godišnjica potpisivanja Mirovnog sporazuma i završetka agresije Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Između ostalih prisustvovao je i ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman, koji je na na jednom od panela govorio pohvalno o praksi nazvanoj “dvije škole pod jednim krovom” u obrazovanju Federacije Bosne i Hercegovine. Zalagao se pritom da taj princip treba primijeniti u cijeloj BiH. Tako se oni koji su u Evropskoj uniji i sebe vole nazivati “nositeljima europskih vrijednosti” zalažu za diskriminaciju, segregaciju i kršenje ljudskih prava koju je civilizirani svijet davno odbacio, a međunarodne institucije osudile njihovo postojanje u Bosni i Hercegovini.

U nastavku teksta možete pročitati kako je to u Zeničko-dobojskom kantonu izgledalo na svom početku, a kako danas.

Baška bošnjačka, baška hrvatska djeca

U zbornici smo zatekli nekoliko nastavnika. Doček je bio šokantan. Tek što sam uspjela zapitati je li to zbornica u kojoj su Bošnjaci, stariji čovjek koji je sjedio uvrh stola, a kojeg su kasnije njegove kolege oslovljavale sa Tomo, dočekao me pravom baražnom vatrom tražeći – i istovremeno ne dozvoljavajući da bilo šta kažem – da objasnim kako ja ovdje imam pravo tražiti samo Bošnjake, kako se uopće usuđujem da tražim bilo koga a da ne zatražim dozvolu od ravnatelja te kako oni, što god da ih pitam, ništa neće kazati bez odobrenja ravnatelja, kako ono, kako ovo… bezbroj kako.

Nije pomoglo što je uljudno zamoljen da snizi ton, jer se očito pred njim nije nalazio isprepadani đak prvak. Tomo je govorio i govorio grmećim glasom cijeli sat vremena. I kazao sve ono što “neće kazati bez odobrenja ravnatelja”.

Konstatacija da je novinarka ovdje došla na gotovo stanje – baška bošnjačka i baška hrvatska djeca – i pitanje zašto se i ovdje ne bi mogao provesti zajednički nastavni plan i program kantonalnog Ministarstva obrazovanja, izazvali su burnu reakciju. Njegova koleginica, učiteljica Ana, u tom je momentu uz sveopću galamu s one strane novinarskog diktafona, ustala iza stola, podbočivši se objema rukama o kukove, nagnula se nadamnom i vikala:

-Kako baška!? Šta baška!? Kako Vi to vidite baška!!? To su dva programa!!!

Iako Ana nije prestajala govoriti, do riječi je, ipak, došao njen stariji i smireniji kolega, kome ne znamo ime.

– Kako mislite da se u jednom odjeljenju može govoriti na dva jezika? Hoće li djeca muslimana govoriti na hrvatskom, ili srpska? Neće!

Pravdajući svoju oštru dobrodošlicu prošlogodišnjim lošim iskustvom s novinarima i Tomo je dao plastični doprinos u objašnjenju opravdanosti primjene dva nastavna plana i programa:

– Kako ću ja muslimanskoj djeci diktirati rečenicu “Baba čuva krmaču”. Prvo, morao bih kazati nena, a ne baba. A ako je već nena, onda ona čuva kozu. A u tom slučaju, ostade zapostavljena krmača. A ja to – neću!

Ova sličica iz života nastavnika – a konkretno desila se u Osnovnoj školi Žepče 2000., nešto više od godinu od uvođenja prakse “dvije škole pod jednim krovom” u obrazovni sistem Zeničko-dobojskog kantona – opisuje svu ostrašćenost koja je pratila prve godine uvođenja dva etnička (mnogi ih pogrešno zovu nacionalnim) nastavna plana i programa u jednoj istoj školi.

Kako ću ja muslimanskoj djeci diktirati rečenicu “Baba čuva krmaču”

OSCE je tu praksu u svom izvještaju iz 2018. godine nazvao “najvidljivijim oblikom diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini”. Zanimljiva u tome je činjenica da su baš misija OSCE-a u BiH te OHR posredovali u nastanku ovakvih škola, pravdajući to kasnije namjerom da one budu prijelazno rješenje.

Od tada je prošlo 26 godina, a ovakve škole u kojima se sasvim legalno pristankom vlasti, a istovremeno i protivzakonski i nestatutarno i protivustavno – vrši diskriminacija i segregacija djece kroz koju u školi uče djecu da među Hrvatima i Bošnjacima koji su do 1992. išli u ista odjeljenja, sada odjednom postoje nepremostive etničke i kulturološke razlike.

Poslijeratnio proširenje granica Žepča na hrvatska sela

A šta je prethodilo teritorijalnom homogeniziranju hrvatskog naroda u ZDK i sljedstveno tome formiranju “dviju škola pod jednim krovom”?

Nakon završetka agresije na BiH i potpisivanja Vašingtonskog, a onda Dejtonskog sporazuma, hrvatski politički faktor je – prvo u nastajanju okruga, a kasnije kantona, uz pomoć međunarodne zajednice, odnosno tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Carlosa Westendorpa – izdejstvovao od bošnjačkog političkog faktora proširenje granica općine Žepče na sela zavidovićke i maglajske općine u kojima je živjelo hrvatsko stanovništvo.

Westendorp nije prezao ni od ucjena da bi postigao cilj, što je na kraju i uspio. Tako je od Žepča u kojem je po popisu iz 1991. godine bilo većinsko bošnjačko stanovništvo sada napravljena općina u kojoj su Hrvati većina. Bio je to pečat na onu “ko je jamio – jamio”.

A cilj se vidi u dokumentu objavljenom na web-stranici OHR-a 1999. godine gdje stoji da “zahvaljujući etničkoj većini, Hrvati bi bili u mogućnosti da se pozovu na član 69. Ustava Zeničko-dobojskog kantona, koji glasi: Općine u kojima većina, u smislu nacionalne strukture, ne odgovara većini u kantonu u cjelini, nadležne su za sljedeće oblasti: obrazovanje, kulturu, turizam, lokalnu privredu, humanitarna pitanja i radio-televiziju.”

Izvjestan napredak postignut je četiri godine nakon naše posjete žepačkoj Osnovnoj školi, školske 2004/2005., kada su škole u Žepču pravno i administrativno ujedinjene. Nakon toga je Općinsko vijeće donijelo zaključak kojim prihvata da će realiziranjem prijenosa nadležnosti iz čl. 69 Ustava Zeničko-dobojskog kantona s Kantona na Općinu Žepče posebno provesti postupak izmjena i dopuna Statuta da bi se osigurala zaštita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda općine Žepče.

Tako je od Žepča u kojem je po popisu iz 1991. godine bilo većinsko bošnjačko stanovništvo sada napravljena općina u kojoj su Hrvati većina. Bio je to pečat na onu “ko je jamio – jamio”.

Zatim je Skupština ZDK 28. jula 2009. godine donijela Zakon o prijenosu nadležnosti u obrazovanju, u kojem čl. 2. (od ukupno četiri) propisuje da Općina ima obavezu obezbjeđenja ustavnih odredbi o vitalnim nacionalnim interesima te principima i procedurama prilikom odlučivanja u Općinskom vijeću, a koje osiguravaju zabranu bilo kakvih oblika diskriminacije, odnosno segregacije u obrazovnoj djelatnosti.

I tu se stalo. Prijelazno rješenje postalo je trajno. Diskriminacija i segregacija ostale su na snazi. Ostalo je historija koja se ispisuje do danas.

U već pomenutom izveštaju OSCE-a iz 2018. o “dvije škole pod jednim krovom”, odnosno dva nastavna plana i programa pod jednim krovom, stoji: “Razlikuju se od slučaja do slučaja. Ono što im je svima zajedničko je da se u njima vrši segregacija djece i da se kroz tu segregaciju u školi uče da među njima postoje nepremostive razlike. U postkonfliktnoj BiH, to povećava stepen nepovjerenja među pripadnicima različitih etničkih grupa, otežava pomirenje i predstavlja dugoročnu prijetnju stabilnosti, sigurnosti i ekonomskom napretku. Praksa postojanja ‘dvije škole pod jednim krovom’ predstavlja kršenje međunarodnih konvencija, kao i domaćih zakona. U okviru ‘dvije škole pod jednim krovom’, učenici imaju zakonsku mogućnost da se upišu u bilo koju od te dvije škole. Međutim, praksa je pokazala da je školsko okruženje, uključujući i nastavne planove i programe, prihvatljivo pripadnicima samo jedne etničke grupe”.

I to je činjenica koja se u Žepču može odnositi samo na hrvatske učenike. Oni se upisuju isključivo u dijelove škola u kojima se provodi hrvatski nastavni plan i program, dok se bošnjačka djeca upisuju i u škole sa hrvatskim NPP-om u slučaju kada imaju bolje uvjete za obrazovanje (osnovna škola) ili ako u dijelu srednje škole po bosanskom NPP-u nemaju obrazovanje za zanimanje koje je njima interesantno, kao što je npr. obrazovanje za web-dizajnera. A zašto takvih zanimanja nema i u bosanskom NPP-u?

Sad dolazi na red pitanje upisne politike, koju predlaže jedna od ukupno tri općinske službe. Jedan od onih koji su za Stav govorili o stanju u žepačkom obrazovanju u okviru dva etničko / nacionalna plana i programa bio je i Nedžad Hodžić, profesor bosanskog jezika i književnosti u Srednjoj mješovitoj školi.

Zakon o prijenosu nadležnosti provesti do kraja

On kaže da je suština problema u tome što Zakon o prijenosu nadležnosti za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja na Općinu Žepče, a koje je prethodno imao Kanton – nije proveden do kraja. Objašnjava da Općina nije ispunila obavezu po tom Zakonu da prilikom odlučivanja u Općinskom vijeću osigura zabranu bilo kakvih oblika diskriminacije, odnosno segregacije u obrazovnoj djelatnosti.

Također, po sadašnjem Statutu Općine ne može se osigurati ravnopravna zastupljenost Bošnjaka i Hrvata na čelu službi kojih je ranije bilo šest, a sada tri, i po kojem je načelnik imao zamjenika iz reda drugog konstitutivnog naroda, a po sadašnjem Statutu je suveren i samostalno može donositi odluke.

S obzirom na to da je nekadašnji balans sadašnjim Statutom poremećen na štetu Bošnjaka, tako ostavlja prostor za dogovor dvojice (Hrvata i Bošnjaka) u četiri oka po cijenu nanošenja štete pravima Bošnjaka. Posljedica je i to da nema kritične mase Bošnjaka koja će prijedlog uputiti u vijećničku proceduru. A i kad nešto dođe do vijećnika, Statutom nije predviđeno glasanje po etničko / nacionalnom (vitalnom) interesu, već po stranačkom gdje se dešava da jedni drugima podmeću nogu iz ličnog ili stranačkog interesa i uz dvotrećinsku većinu.

Sve manje učenika

Vratimo se na 2000. godinu u Osnovnoj školi Žepče. Do godinu ranije, nakon izgnanstva iz Žepča, bošnjačka djeca su pohađala nastavu u Begovom Hanu, naselju na 20-om kilometru od Žepča prema Zenici, a srednjoškolci su pohađali školu u selu Golubinja, na pola puta od Begovog Hana do Žepča. Povratak u njihov grad se u 1998. i 1999. odvijao prilično dobro i sve više djece je, sada iz Žepča, moralo vozariti u Begov Han. Među njima je bilo mnogo prvačića pa su se roditelji organizirali tako da je po jedan od njih svaki dan putovao autobusom s djecom do Begovog Hana. Na kraju im je bilo previše i tražili su od lokalnih vlasti i Kantonalnog ministarstva obrazovanja da omoguće njihovoj djeci pohađanje Osnovne škole Žepče, u koju je već išlo 1.200 hrvatske djece iz svih sela u okolini tog gradića, i još djeca iz Maglaja i Zavidovića izuzevši Novi Šeher.

Tadašnji direktor Matijević se opirao uz izgovor da je škola prebukirana, zanemarivši pritom činjenicu da je Škola u svojim najboljim danima imala čak 2.700 đaka i 100 nastavnika i da niko od njih nije imao nastavu u zbornici, kao što je bio slučaj u vrijeme posjete Školi. A onda su roditelji zaprijetili blokadom magistralnog puta M-17 i nakon nekoliko dana, uz isti broj hrvatske djece, škola više nije bila prebukirana pa je bošnjačkoj djeci dato šest učionica.

Tada su u hrvatskom dijelu škole radili samo Hrvati, a u bošnjačkom Bošnjaci, plus dva Hrvata koji su predavali strane jezike. Tada je direktor Mirko Matijević kazao autorici ovog teksta:

– Nikakva farsa od nazovi zajedničkog nastavnog plana i programa neće proći, jer plan i program nacionalne grupe predmeta oduzima veći dio nacionalne posebnosti Hrvata i nema nikakvih problema oko provođenja dvojnog plana i programa.

Prema kazivanju nastavnika i “jednih” i “drugih” nije bilo nikakvih međuetničkih problema iako su ih se pribojavali, zbog čega su napravili raspored velikog odmora u različito vrijeme, što se kasnije pokazalo nepotrebnim: Išli su na zajedničke izlete i ekskurzije, učestvovali na zajedničkim školskim manifestacijama…

No Bošnjaci u Osnovnoj školi Žepče, koja je oformila deset bošnjačkih odjeljenja, imali su više razloga za nezadovoljstvo: niko od njih nije bio u Upravnom odboru Škole i niko od nadzornika iz Pedagoškog zavoda u Zenici nije došao u posjetu iako se u nastavnom procesu suočavaju s mnogo teškoća. Nisu imali nastavnih učila ni knjiga za lektiru.

Matijević se požalio da za cijelu godinu otkako su dva načelnika (bilo je na snazi Prijelazno općinsko vijeće) napravila sporazum o dva nastavna plana i programa pod istim krovom, niko se iz vlasti nije pojavio da pita kako je ovdje. Kazao je da Škola nije pozvana ni na jedan seminar za direktore škola, ali redovno traže podatke i oni ih šalju.

A kakva je situacija danas?

Od pravnog i administrativnog ujedinjenja škola 2004/2005. godine do danas, koja podrazumijeva jednu administraciju i jednog direktora – situacija u žepačkom obrazovanju nije za pohvaliti, diskriminacija i segregacija je i dalje na djelu gledajući primjer Srednje mješovite škole Žepče:

– Štaviše, očajna, jer i dalje imamo jednog direktora, ali i dva nastavna plana i programa. U nastavi nema miješanja učenika, zajedno su na školskim priredbama i u neformalnim kontaktima, a profesori idu iz jednog nastavnog plana i programa u drugi već kako im treba da dopune normu.

Profesor Hodžić: Prijenos nadležnosti nije dokraja proveden

U novom krilu škole dograđene su dvije učionice, a djeca koja imaju bosanski nastavni plan i program pohađaju nastavu u baraci koja izgleda kako jedan dugi vagon, nema hodnika, iz jedne učionice ulazi se u drugu, pregradni zidovi su od drveta, a školske radionice su blizu tako da buka iz njih ometa nastavu. Dakle, tu idu isključivo učenici koji imaju nastavu po bosanskom nastavnom planu i programu.

A što se tiče drugih škola, naprimjer Salezijanski centar (Katolički školski centar “Don Bosco” kojeg vode salezijanci Hrvatske rimokatoličke provincije sa sjedištem u Zagrebu op.a.) za našu školu je spejs šatl i 70 posto svih učenika u toj obrazovnoj ustanovi su Bošnjaci. Bošnjačka djeca devetog razreda koja pohađaju nastavu po bosanskom nastavnom planu i programu meta su na Danima otvorenih vrata kod salezijanaca, jer toj školi fali učenika. A djece je i inače sve manje u Žepču, jer ljudi odlaze, a oni što ostaju ako imaju jedno dijete – to je uspjeh. S obzirom na prostorne, obrazovne i kadrovske kapacitete problem je evidentan za sve škole i nastavne programe u Žepču. Da neki nastavnici i profesori ne bi ostali bez norme, formiraju se čak odjeljenja koja broje sedam do osam učenika – kaže prof. Nedžad Hodžić.

Mješovita srednja škola Žepče: Medicinski tehničari idu na praksu u Zenicu

On dodaje i da stalno upisuju isto zanimanje medicinskog tehničara, a nemaju uvjeta za to. Učenici putuju na praksu u 44 kilometra udaljenu Zenicu i već 7-8 generacija se u tom zanimanju školuju za njemačko tržište. U toj ustanovi djeca se obrazuju još i za vozače, CNC-operatere, a formirano je i po jedno odjeljenje Gimnazije te ekonomskih tehničara za svaki razred. O tome kakva je atmosfera s obzirom na podijeljenost, Hodžić kaže:

– Kod naših Bošnjaka i u školama i u Vijeću i u narodu – sve je u fazonu “šuti, ne talasaj”.

Kaže i to da Pedagoški zavod u Zenici ne šalje svoje nadzornike u nastavu po bosanskom nastavnom planu i programu i s tom ustanovom do prošle godine nisu imali nikakav kontakt, kada su pozvani na jedan seminar, odnosno webinar. Način na koji se biraju nadzornici je, kaže Hodžić, apsurdan:

– Na oglasnu ploču se postavi obavijest da se među nastavnicima biraju dva nadzornika za hrvatski nastavni plan i program i dva za bosanski nastavni plan i program. Izbor se vrši prema etničkom ključu pa ko je bliži stranci taj će biti i izabran. Jedan je nadzornik za sve predmete i profesore pa je tako njemu kao profesoru bosanskog jezika nadzornik njegov kolega koji predaje matematiku.

Neke od ovih navoda potvrđuje u telefonskom razgovoru Ilija Barešić, pomoćnik načelnika za općinsku upravu i društvene djelatnosti:

– Stručni nadzor obavljaju izabrani savjetnici iz reda uposlenih nastavnika, a ako ima potrebe tražimo od Pedagoškog zavoda Zenica da nam pošalje odgovarajućeg savjetnika.

Međutim, na pitanje postavljeno nadležnima u Pedagoškom zavodu vrše li stručni nadzor nad radom škola u Žepču, uključujući oba nastavna plana i programa, odgovorili su da od školske 2009/2010, kada je donesen Zakon o prijenosu nadležnosti ZDK za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja na Općinu Žepče, ne obavljaju poslove koji se odnose na pedagoško-stručni nadzor i savjetodavno-instruktivni rad s nastavnicima, stručnim saradnicima i saradnicima u osnovnim i srednjim školama na području općine Žepče, a u Usori od školske 2015/2016. godine.

Barešić negira da je baraka u kojoj nastavu pohađaju bošnjačka djeca po bosanskom nastavnom planu i programu – baraka:

– Tako je zovu u narodu, ali je to skup dobro opremljenih radionica za praktičnu nastavu, a teoretska nastava se odvija u zgradi Srednje mješovite škole. I sve funkcionira kako treba, to je najsavremenija škola na Balkanu.

Na pitanje ko finansira rad ovih škola, Barešić odgovara da ih finansira Zeničko-dobojski kanton. Na ovom mjestu, kad se zna ko finansira, nameće se pitanje i ko kontrolira i nadzire osiguranje uvjeta za rad po pedagoškim standardima, i materijalnim i obrazovnim. Evo šta stoji u u odgovoru Vlade ZDK na zastupničku inicijativu iz avgusta 2017, koja se odnosila na izmjene Zakona o prijenosu nadležnosti u osnovnom i srednjem obrazovanju na Općinu Žepče:

“(…)Pri tome ponovo naglašavamo da se prenesenim ovlastima sa Zeničko-dobojskog kantona na Općinu Žepče, nije uspostavio nikakav presedan ‘pravnog starateljstva’ u segmentu osnovnog i srednjeg obrazovanja, ili neka druga kontrolno-nadzorna pravna forma u kojoj bi se odluke Općinskog vijeća Žepče ili Službe za društvene djelatnosti pa i samog općinskog načelnika, dodatno odobravale, nadzirale ili kontrolisale od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport koje nema nadležnosti za inspekcijskim nadzorom nad radom obrazovnih ustanova na području općina Žepče, niti stručnog pedagoškog nadzora od strane Pedagoškog zavoda.”

Dakle, već više od 15 godina – ista meta isto odstojanje. Ni koraka prema poštivanju konvencija o ljudskim pravima te zabrane diskriminacije i segregacije – a čije poštivanje je obaveza BiH na putu prem Evropskoj uniji – kao i dosljednom provođenju Ustava BiH, Zakona o prijenosu nadležnosti sa ZDK na općinu Žepče, Statuta Općine Žepče, Pravila upisnog područja… A ljudi odlaze… i djece je sve manje…

Pitanja bez odgovora

Ministarstvu obrazovanja, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona e-mailom su upućena pitanja:

– Koje su ingerencije Ministarstva obrazovanja ZDK nad školama na području Žepča, odnosno u školama sa NPP Hercegovačko-neretvanskog kantona i NPP koje je propisalo Ministarstvo obrazovanja ZDK?

– Ko vrši nadzor nad provođenjem NPP – koji je propisalo Ministarstvo obtazovanja HNK i NPP koji je propisalo Ministarstvo obrazovanja ZDK – u školama u Žepču i Usori, Pedagoški zavod Zenica ili neki drugi?

– Prošlo je 26 godina od kada je resor obrazovanja u Žepču spušten s kantonalnog na općinski nivo. Kako ocjenjujete ovaj period sa stručne / obrazovne i političke strane?

– Postoje li neriješena pitanja, a ako postoje kako ih mislite riješiti?

– Kako komentirate činjenicu da postojanje tzv. dvije škole pod jednim krovom – odnosno jedne škole s dva nastavna plana i programa (jedan za bošnjačku, a drugi za hrvatsku djecu) – zbog segregacije učenika predstavlja kršenje međunarodnih konvencija o zaštiti ljudskih prava, čija je potpisnica i BiH: Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Međunarodne konvencije o eliminaciji svih obilka rasne diskriminacije, Konvencije o pravima djeteta, Konvencije protiv diskriminacije u obrazovanju, Evropske konvencije o ljudskim pravima te Ustava Bosne i Hercegovine, kao i Pravila upisnog područja?

– Smatrate li da će njihovo kršenje spriječiti Bosnu i Hercegovinu da uđe u Evropsku uniju?

– Šta je, prema Vašem mišljenju, put kojim treba ići da odredbe pomenutih konvencija budu provedene u tim školama?

Do zatvaranja ovog teksta odgovori nisu došli.

Pedagoški zavod Zenica nije odgovorio na jedno od pitanja:

– Sa stručne strane gledano, kakav je vaš stav o faktičkoj segregaciji u školama u kojima su učenici u nastavi razdvojeni po etničkoj i religijskoj pripadnosti te koji koji je put da se prevaziđe segregacija u obrazovanju?

Pomoćnik načelnika Općine za upravu i društvene djelatnosti Ilija Barišić, iako je u telefonskom razgovoru obećao, nije odgovorio na pitanja upućena e-mailom:

– Od OSCE-a je postojanje tzv. dviju škola pod jednim krovom (fizički ili administrativno-pravno) okarakterizirano kao segregacija učenika, što šteti daljnjem razvoju društva u skladu s međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima. Kako vi gledate na to?

– Imate li namjeru unaprijediti u tom pogledu stanje u školama i ako da, na koji način?

Direktor Gačić: Obrazovanje po dva nastavna plana i programa osjetljiva tema

Direktor Srednje mješovite škole Žepče Adil Gačić je kazao da je “tema vrlo osjetljiva” i ne želi o njoj govoriti putem telefona.

Direktor Osnovne škole Žepče Boris Sović, ni nakon proslijeđene poruke na njegov broj mobitela o čemu želim da razgovaramo, niti poslije toga na opetovane pozive – nije se javio.

Autor: Elirija Hadžiahmetović
www.stav.ba

New York Times o fenomenu “dvije škole pod jednim krovom”: U podijeljenoj BiH segregacija opstaje

Eminentni New York Times objavio je tekst o segregaciji djece u školama u Bosni i Hercegovini.

Akcenat je stavljen na primjere “dvije škole pod jednim krovom” u Travniku i Mostaru.

Škola u srednjovjekovnom gradu Travniku je podijeljena metalnom ogradom i nasljeđem rata.

Svakog dana, djeca dolaze u ovu školu, ali samo da bi učili odvojeno, koristeći različite knjige i na drugačijim jezicima.

Djeca hrvatske nacionalnosti pohađaju školu u desnoj strani zgrade, dok njihovi bošnjački vršnjaci idu u školu u lijevoj strani zgrade.

“Oni ne žele da se družimo u školi, tako da se družimo nakon škole u kafićima” kazao je Iman Maslić, osamnaestogodišnji učenik.

Međutim, neželjena ili ne, podjele u BiH se produbljavaju, gdje nacionalistički političari opet podgrijavaju etničke rivalitete.

Istovremeno, autor navodi da su učenici umorni od tereta rata, jer kako su naveli nisu ga vodili, te mnogi nisu ni rođeni kada se sve događalo.

– Želimo da krenemo dalje, da sklonimo metalne ograde koje su nam nametnute – navode učenici.

Dalje u tekstu je navedeno da je princip “dvije škole pod jednim krovom” počela u Mostaru. Autor navodi da je Mostar podijeljeni grad, kojeg Hrvati žele kao prijestonicu “trećeg entiteta”.

Današnja srednja škola u Mostaru nekada je bila na prvoj liniji rata. Učenici sa obje strane grada prisustvuju nastavi na prvim spratovima, dijele iste učionice, ali nikada sa drugim etničkim grupama.

www.avaz.ba

Dvije škole pod jednim krovom i dalje u BiH: Zašto se presude o zabrani segregacije ne provode?

Izvor : Detektor.ba

Učenici osnovnih i srednjih škola u dva kantona i ove školske godine počeli su pod jednim krovom pohađati različite škole, ulaziti na suprotna vrata u dvije smjene i učiti iz različitih udžbenika, ali udruženje za zaštitu prava želi ove godine prinudnim izvršenjem natjerati ministre obrazovanja da ispoštuju presude o zabrani segregacije i diskriminacije.

U dvije odvojene zgrade – crvenu i bijelu – od ponedjeljka i ove školske godine ulaze učenici Osnovne škole Vitez. Jedna je za učenike koji slušaju nastavu po bosanskom planu i programu, druga po hrvatskom.

“To vam je politika, naloženo s vrha da će biti razdvojeno”, kaže jedan od roditelja, koji ne želi da mu se navodi ime jer ova tema “nije draga nikome u Vitezu, o njoj se ne priča”.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH o tragediji u Švicarskoj: Među stradalima nema državljana BiH

Dvije škole pod jednim krovom i dalje u BiH: Zašto se presude o zabrani segregacije ne provode?

Foto: Facebook / Osnovna škola Vitez

“Naša donekle bi se djeca možda i povezala i komunicirala, a kod njih je ta granica izražena. Morate i vi da se na to naviknete”, kaže ovaj roditelj.

Nije da nije želio da bude drugačije, ali njegovo dijete ove godine je pod takvim uslovima završilo osnovnu školu, jer ministarstva obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu (SBK) i Hercegovačko-neretvanskom kantonu (HNK), ni godinama nakon pravosnažnosti, nisu ispoštovala presude kojima im je naloženo da otklone diskriminaciju i segregaciju u školama zbog podjele nastavnih planova po etničkom principu.

Zbog toga će i ove školske godine učenici osnovnih i srednjih škola u ovim kantonima nastaviti da pohađaju nastavu u sistemu “dvije škole pod jednim krovom” – uz različite planove i programe, smjene, te odvojene ulaze za djecu.

Ali organizacija za zaštitu ljudskih prava iz Sarajeva ima plan da ove školske godine prinudnim izvršenjem natjera ministre da konačno ispoštuju presude. Takav postupak već su pokrenuli u Mostaru, a uskoro će to uraditi i u Travniku.

Ministri pokušavaju da kupe vrijeme dok se čeka izvršenje presude, kazao je Emir Prcanović iz Udruženja “Vaša prava”.

“Konačan cilj je uglavnom fizička podjela”, dodao je.

Borci za ljudska prava i međunarodne organizacije godinama smatraju štetnim odvojeno školovanje zbog podjela i mržnje kod mladih.

BBC o “dvije škole pod jednim krovom” u BiH: Tužna sam jer nas razdvajaju

“Očigledno je da mi još uvijek obrazovanje nismo izvukli iz ralja politike”, smatra Prcanović, direktor Udruženja “Vaša prava”, koje je pokrenulo sporove.

“Škole su i dalje odvojene, egzistiraju kao zasebna pravna lica, praksa razdvajanja djece je nastavljena. Ovo je bacanje rukavice u lice pravosuđu s porukom: ‘Vi možete utvrditi šta hoćete, a mi i dalje nastavljamo’”, dodao je on.

Presudom Ustavnog suda BiH iz 2021. godine naloženo je Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona da otkloni diskriminaciju i segregaciju u školama zbog podjele nastavnih planova po etničkom principu, o čemu je Detektor ranije pisao.

I Vrhovni sud Federacije je prije više od deset godina zatražio od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK-a i osnovnih škola Stolac i Čapljina prestanak daljnje diskriminacije djece u školama.

Nedostatak političke volje u SBK-u

Na upit Detektora zašto presuda nije implementirana četiri godine poslije, iz Ministarstva obrazovanja SBK-a do objave ovog teksta nisu odgovorili. Ministar obrazovanja u ovom kantonu Bojan Domić ranije je rekao da su formirali radnu grupu za provođenje presude koja će utvrđivati “koji dijelovi presude se mogu provesti”. Ovog puta nije odgovorio na pozive.

Četiri godine od njegovog ranijeg odgovora, presuda je mrtvo slovo na papiru, a o tome se nije razgovaralo ni u Skupštini SBK-a, kaže predsjedavajući Dražen Matišić.

“Ministarstvo na čelu s Domićem treba naći model, svi znamo da se presude sudova ne komentarišu i moraju provesti. Kada on nađe model, dužnost i obaveza je da ide kroz saborsku [skupštinsku] proceduru. Ono što bude sukladno Ustavu mi ćemo to napraviti. Nisam čovjek koji koči procese. Spominje se to na političkim dogovorima, ali to nije niko službeno predložio”, kaže Matišić.

Za premijera ovog kantona Tahira Lendu ovo je političko pitanje koje se ne rješava jer nema volje.

“Sud jedno predloži, ali je implementacija presude nešto drugo… Nisam optimista da će se to riješiti dok ne padne broj učenika u školama. Onda će tražiti jedni druge da održe škole”, kaže Lendo.

Podaci Federalnog zavoda za statistiku pokazuju smanjenje broja učenika, pa je tako od oko 25.000 učenika u ovom kantonu 2012./2013., prošle godine bilo tek nešto više od 17.000 u osnovnim školama, dok je u srednjim školama broj smanjen za oko 5.000 učenika.

Skandalozna izjava u Daytonu: ‘Dvije škole pod jednim krovom trebaju biti u cijeloj BiH’

Nerman Ramić, predsjedavajući Općinskog vijeća u Vitezu, kaže da niko ne brani djeci da upišu jednu od dvije škole i odluči da li će učiti po hrvatskom ili bosanskom nastavnom planu i programu.

Okončanje prakse “dvije škole pod jednim krovom” predstavlja investiciju u dugoročni mir i društvenu koheziju, navode u svom odgovoru iz Misije OSCE-a u BiH, koja konstantno poziva nadležne da provode sudske presude.

“Štaviše, time bi se ojačala vladavina prava, izgradilo povjerenje javnosti u pravosudne institucije i osiguralo da sva djeca uživaju svoje pravo na obrazovanje bez diskriminacije”, navode iz Misije za Detektor.

Podsjećaju na njihov izvještaj iz 2018. u kome je zaključeno da model segregiranog obrazovanja uči djecu da postoje inherentne razlike između njih i njihovih vršnjaka, što ometa pomirenje i predstavlja dugoročnu prijetnju stabilnosti, sigurnosti i ekonomskoj dobrobiti u BiH.

Djeca Stoca se druže, ali se ne školuju skupa

U istu zgradu, ali na dva odvojena ulaza, i ove godine su krenuli i učenici Osnovne škole Stolac i Prve osnovne škole Stolac. U jednoj je nastava po hrvatskom, u drugoj po bosanskom nastavnom planu i programu.

“Ja vam samo mogu reći da kod nas funkcioniše sve u najboljem redu. Imamo dosta zajedničkih aktivnosti. Jedino nam je taj plan i program različit što se tiče jezika”, kaže Katarina Matić, direktorica Osnovne škole Stolac.

U zgradi je pri ovoj školi smještena i Osnovna muzička škola Stolac, za koju Matić kaže da je pohađaju učenici svih nacionalnosti. Novinare upućuje na Pravobranilaštvo Grada Stoca, u kome Detektor nije dobio sagovornika.

Adem Haračić, direktor Prve osnovne škole u Stocu, smatra kako je ružno što djeca nisu zajedno, te da ne bi imao ništa protiv da idu u istu školu.

“Štaviše, volio bih, kao čovjek i kao humanista, neko ko čitav život provodi s djecom. Ali nije do nas, vjerujte”, kaže on.

“Vaša prava” su pred Općinskim sudom u Mostaru pokrenula postupak za izvršenje presude Vrhovnog suda Federacije prema kojoj su Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Osnovna škola Stolac i Osnovna škola Čapljina počinili diskriminaciju.

Predložen zakon koji ukida “dvije škole pod jednim krovom”: Imaju li mladi šansu

Ministarstvo je, prema presudi, trebalo ustanoviti jedinstvene integrisane multikulturne obrazovne ustanove – škole za utvrđena upisna područja s jedinstvenim nastavnim naučnim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece na obrazovanje na maternjem jeziku. Osnovnim školama je naloženo da u istom roku integracijom stvore osnov multikulturalnosti i obrazovanja djece bez obzira na etničku pripadnost, po jedinstvenom planu i programu na maternjem jeziku.

Iz Ministarstva obrazovanja HNK-a kažu kako nisu dobili nijedan prijedlog od osnivača škola na osnovu kojih bi postupili u skladu s presudom.

“Nisam upoznat s presudama… U HNK-u Ministarstvo nije osnivač škola, nego su osnivači lokalne zajednice i, naravno, Skupština”, kaže ministar obrazovanja Adnan Velagić, dodajući da je zbog toga ovo ministarstvo nemoćno provesti presudu.

Kantonalni sud u Mostaru je 2021. godine, odlučujući po žalbi Udruženja “Vaša prava” zbog neizvršavanja presude, utvrdio kako “prvoizvršenik (Ministarstvo) odlično zna da je školstvo od predškolskog do visokog obrazovanja u njegovoj nadležnosti”.

Ministarstvo je obavijestilo Kantonalni sud da je izvršilo presudu time što je donijelo “usaglašene i na zajedničkoj jezgri zasnovane nastavne planove i programe za devetogodišnji odgoj i obrazovanje”.

Ovo obrazloženje je Kantonalni sud odbio, te je utvrđeno da se “segregacija učenika po etničkoj osnovi provodi i deset godina poslije”.

Srednja škola u Stocu je formirana kao jedan pravni subjekt, u kojem se nastava izvodi na dva nastavna plana i programa, kaže Huso Razić, vršilac dužnosti zamjenika direktora. Direktorica i njen zamjenik nisu iz istog naroda.

“Menadžment škole ne može uticati na politiku i obrazovanje. Nismo mi ti koji će odlučiti hoće li biti dva nastavna plana i na koliko jezika”, kaže Razić i dodaje kako nema “međunacionalnih tenzija kao što je bilo ranije”.

Stojanović oštro odgovorio na skandaloznu izjavu hrvatskog ministra: ‘To vi trenirajte u Zagrebu’

Ipak, ujutro u školu idu djeca koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku, a poslijepodne djeca koja pohađaju nastavu na bosanskom jeziku. Razić ističe kako imaju širok spektar saradnje s nevladinim organizacijama i Pedagoškim zavodom HNK-a, gdje učenici skupa učestvuju na raznim seminarima i programima.

Edim Šator, predsjedavajući Općinskog vijeća Stolac, kaže da je ukidanje segregacije i diskriminacije u školama “otvorena tema” u ovome gradu.

“Za početak se to može uraditi formalno-pravno, da škola bude jedan pravni subjekt”, govori Šator, kao i da škole nisu te koje donose planove i programe.

Prema ministru Velagiću, u HNK-u je jedan nastavni plan i program, ali se provodi na dva jezika. Za njega je ustavno pravo da djeca slušaju nastavu na svome jeziku.

“Svako čačkanje ovog pitanja bi zakomplikovalo do uvođenja u fazu nestabilnosti. To je političko pitanje”, kaže ministar obrazovanja u HNK-u, tvrdeći da se djeca međusobno lijepo druže.

Aida Bećirović, direktorica organizacije “Schüler Helfen Leben” (SHL), smatra da nema osnova da se provodi nastava samo na jednom jeziku i samo na jednom pismu.

“Jer ako kažemo da imamo tri ravnopravna naroda, etničke skupine, onda isto imamo tako tri jezika i dva službena pisma. Po mome shvatanju stvari, onda bi svako dijete u BiH trebalo da poznaje tri jezika i dva pisma kako bi bilo funkcionalan građanin”, poručuje Bećirović.

Radiosarajevo.ba

Dvije škole pod jednim krovom: Nije normalno, Gordane!

Postoje neki ljudi koji obrazovni fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ po principu naslijeđenog refleksa iz perioda primarne socijalizacije gledaju s prezirom i gađenjem. Oni su uglavnom prošli kroz etape pravilnog kućnog odgoja. Zahvaljujući pravilnom odgoju shvataju da se na ovaj način obrazovanje pretvara u indoktrinaciju potrebnu za više fašističke ciljeve. Onda imamo one druge, one koji žele ovakav fenomen prikazati kao pozitivnu društvenu okolnost iz koje se rađa poštovanje i uvažavanje različitosti. Sami procijenite koji narativ sa sobom nosi veću dozu društvene opasnosti…

Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman jedan je od onih koji se zalažu za ovakvu vrstu uvažavanja različitosti. Djecu je prvenstveno potrebno fizički odvojiti kako bi se ispoštovale različitosti koje su sastavni dio naše države. Naravno, Gordan i ne pomišlja da pokrene inicijativu otvaranja dviju škola pod jednim krovom na teritoriji Hrvatske, pa se moram zapitati zašto? Ako se ovakav obrazovni princip zaista pokazao kao kvalitetan i društveno poželjan u Bosni i Hercegovini, zašto ga ne bi primijenile sve zemlje Evropske unije, počevši evo od Hrvatske? Možda je Hrvatska već doživjela kvantni skok u razvoju društvene solidarnosti i možda nema problema s historijskim revizionizmom, a uvažavanje različitosti je test koji je odavno položen?

S druge strane, mi koji smo išli u školu koja je imala (i još uvijek ima) dvije škole pod jedim krovom znamo koje su nelogičnosti bile prisutne. Tu nije bilo riječi ni o kakvoj multikulturalnoj kooperaciji, kako je ministar naveo, jer za period osnovnoškolskog obrazovanja nisam upoznao nijednog vršnjaka koji je pohađao nastavu po hrvatskom planu i programu. Kako i bih kada su nam učionice, nastavno osoblje, lektire, hodnici, toaleti, pa i dijelovi školskog dvorišta bili odvojeni nevidljivom crtom koju su crtali oni koji danas ovakvo stanje hoće prikazati kao normalno?!

Foto: Screenshoot X / Ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman

Dvije škole pod jednim krovom trenutno

U Bosni i Hercegovini trenutno ima 56 škola koje rade po ovakvom planu i programu. Sve se nalaze u Federaciji BiH, i to u Srednjobosanskom kantonu (36), Zeničko-dobojskom kantonu (4) i Hercegovačko-neretvanskom kantonu (16).

U dokumentu „Dvije škole pod jednim krovom“: Najvidljiviji primjer diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, koji je 2018. izradio OSCE, navodi se sljedeće:

„’Dvije škole pod jednim krovom’ uspostavljene su kao privremena mjera, kojoj je cilj bio da odgovori uvredljivim poslijeratnim etnocentričnim obrazovnim sistemom i da potakne povratak izbjeglica i raseljenih osoba. Privremena mjera je postala trajna uprkos naporima međunarodne zajednice da osigura njenu tranziciju. Ostvaren je ograničeni napredak, između ostalog i putem administrativnog i pravnog ujedinjenja.”

Foto: Screenshot OSCE / Lista škola u sistemu “dvije škole pod jednim krovom”

Sistem ovakve vrste obrazovanja je Dejton u malom!

Poslije rata u Bosni i Hercegovini predviđeno je postepeno skidanje luđačke košulje zvane „Dejtonski mirovni sporazum“ s ciljem stvaranja funkcionalne države. Tako nam barem govore kreatori ovog sporazuma koji su ovim sporazumom isključivo imali cilj zaustaviti rat. Ipak, zar i oni nisu mogli već tada vidjeti da će na vlasti u Bosni i Hercegovini ostati isti oni kojima je rat najviše odgovarao? Zar samim tim nisu znali da oni neće sami od sebe pokazati želju za mijenjanjem unutrašnjeg ustroja države koji im odgovara u kriminalnim radnjama koje su nastavljene poslije potpisivanja Dejtona!? Da li je ovdje riječ o naivnosti ili samo u asistenciji vezanja rukava na leđima?

Isti slučaj je i s „dvjema školama pod jednim krovom“! Naravno da će nacionalistima odgovarati podjela u obrazovanju na način koji imamo danas i lud je onaj ko misli da će isti oni kojima takav poredak stvari odgovara htjeti nešto mijenjati o ovom pitanju. Sistem „dvije škole pod jednim krovom“ nije poštivanje razlika i ne trebamo ga uvesti na teritorij cijele Bosne i Hercegovine, već ukinuti i u ova tri nesretna kantona. Ovakav sistem je način uz pomoć kojeg su nacionalisti dobili mogućnost instaliranja bolesnih ideja u mozgove koji su tek u fazi razvoja i razumijevanja stvarnosti oko njih, i to je jedini razlog postojanja odvojenih škola. Siguran sam da bi ministar bio itekako zadovoljan kada bismo ovakav sistem primijenili i na više obrazovanje, ionako nam je ovdje sve djeljivo sa tri!

Šta su djeca rekla o ovome?

Jajački srednjoškolci su svojim aktivnostima od prije nekoliko godina uspjeli spriječiti formiranje nove škole koja bi radila po principu „dviju škola pod jednim krovom”. Ova priča je već svima poznata, bitno ju je ne zaboraviti i sjetiti se da su ova djeca imala podršku od

učenika i učenica, nastavnog osoblja širom Bosne i Hercegovine, regiona i svijeta. Na kraju njihove borbe dodijeljena im je nagrada „Max van der Stoel“ kao znak hrabrosti i inspirativnog aktivizma, pa bismo trebali pitati ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske da li je sada vrijeme da im se oduzme ova nagrada s obzirom na to da su radili protiv principa koje je dotični vidio u Stocu?Foto: travnik-grad.info / Protesti srednjoškolaca ispred zgrade Vlade SBK u Travniku 2017.

Ako nekome još uvijek nije jasno šta je pogrešno i nakaradno u dvjema školama pod jednim krovom, podsjećamo na tekst koji je objavljen na našem portalu prije 11 godina. Situacija je ostala ista, sve je i dalje pogrešno i sramotno, samo u očima ministra Radmana cvjetaju ruže i sve je u harmoniji dok smo odvojeni.

IZVOR : WWW.TACNO.NET

M.Banner

Editor Choice

Your message has been sent